
ili
Uvod u moje Sabrane radove
”Večiti čudesni korenovi”
Na šta liči, kroz čitav 20. ili Nametni vek, oficijelna srpska književna kritika: na jedan stari ribnjak, u kome su odavno uginule ribe, šarani i štuke, mrene i klenovi, i u koji povremeno skoči žaba - pa se začuje pljus?
Kritika bi trebalo da bude nešto drugo, a ne cirkus, u kome ovde igraju i naizgled ambiciozni i ozbiljni. Igru klovnova.